| Chapter 3 |
1 | Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren:
|
2 | Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom.
|
3 | Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka.
|
4 | Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje.
|
5 | Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga.
|
6 | Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode.
|
7 | TÓa zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom.
|
8 | Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših.
|
9 | Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost.
|
10 | Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijatelja i zašto stariš u tuđini,
|
11 | onečišćujuć' se mrtvacima, ubrojen među one koji su u Podzemlju?
|
12 | Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio!
|
13 | Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru.
|
14 | Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život i gdje je svjetlost očinja i mir.
|
15 | Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti, tko li prodro u njene riznice?
|
16 | Gdje su vladari narodÄa, gdje gospodari zvijeri zemaljskih,
|
17 | gdje oni koji se igrahu pticÄa nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u što se ljudi uzdaju - te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu?
|
18 | I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može?
|
19 | Iščezli su, otišli u Podzemlje! Na njihovo mjesto dođoše drugi.
|
20 | Mlađi ugledaše svjetlo dana, nastaniše zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkriše;
|
21 | staza njenih ni oni ne razumješe, ne doumiše joj se - sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina.
|
22 | Nije se čulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu;
|
23 | ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici priča, ni istraživači umnosti ne spoznaše puta Mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih.
|
24 | Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova?
|
25 | Veliko i bezgranično, visoko - neizmjerno!
|
26 | Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju;
|
27 | ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;
|
28 | izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti.
|
29 | Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine?
|
30 | Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najčistije zlato?
|
31 | Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaća.
|
32 | Sveznajući - samo je on poznaje, svojim je umom proniče: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio;
|
33 | on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, pođe; natrag je zovne, i dršćuć' ona ga posluša.
|
34 | Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;
|
35 | zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom Stvoritelju.
|
36 | On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može.
|
37 | On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu.
|
38 | Potom se ona na zemlji pojavila, među ljudima udomila.
|