| Chapter 5 |
1 | Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe.
|
2 | On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću.
|
3 | Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.
|
4 | I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.
|
5 | Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih,
|
6 | po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.
|
7 | On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti:
|
8 | premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati
|
9 | i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja -
|
10 | proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.
|
11 | O tome nas čeka besjeda velika, ali teško ju je riječima izložiti jer ste tvrdih ušiju.
|
12 | Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena već budete učitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno poučava početnička počela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.
|
13 | Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejače je.
|
14 | A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla.
|