| Chapter 27 |
1 | Kad je odlučeno da odjedrimo u Italiju, predadoe i Pavla i neke druge uznike satniku carske čete, imenom Juliju.
|
2 | Popesmo se na neku adramitsku lađu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.
|
3 | Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom čovječno postupao, dopusti mu poći k prijateljima da se pobrinu za nj.
|
4 | Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni -
|
5 | pa preplovili more du Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku.
|
6 | Ondje satnik nađe neku aleksandrijsku lađu za Italiju i ukrca nas na nju.
|
7 | Vie smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone
|
8 | pa jedva jedvice ploveći uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristanita, blizu kojega je grad Laseja.
|
9 | Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna jer je Post već bio izminuo, opominjae Pavao:
|
10 | "Ljudi, govorio im je, vidim da će plovidba biti nezgodna i na veliku tetu ne samo za tovar i lađu nego i za nae ivote."
|
11 | Ali je satnik vie vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim riječima.
|
12 | A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, to gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.
|
13 | Uto duhne blagi junjak i oni, misleći da bi mogli ostvariti naum, digoe sidro i zaplovie tik uz Kretu.
|
14 | Ali nedugo zatim razbjesni se estok vjetar zvan sjeveroistočnjak.
|
15 | Zahvati lađu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi.
|
16 | Prolazeći ispod nekog otočića zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti čamac.
|
17 | Podigoe ga pa upotrijebie snast da potpau lađu. Bojeći se pak da se ne nasuču u Sirti, spustie prvenjaču. Tako ih je nosilo.
|
18 | Budući da nas je oluja silovito udarala, sutradan se rijeie tovara,
|
19 | a treći dan svojim rukama izbacie brodsku opremu.
|
20 | Kako se pak vie dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je već propala svaka nada da ćemo se spasiti.
|
21 | Ni jelo se već dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reče: "Trebalo je, ljudi, posluati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeći ovu nepogodu i tetu.
|
22 | Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni iva dua između vas neće stradati, nego samo lađa.
|
23 | Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu sluim
|
24 | te reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.'
|
25 | Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno.
|
26 | Ali treba da se nasučemo na neki otok."
|
27 | Bijae već četrnaesta noć to smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoći naslutie mornari da im se primiče neka zemlja.
|
28 | Bacivi olovnicu, nađoe dvadeset hvati dubine; malo poslije bacie je opet i nađoe ih petnaest.
|
29 | Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, bacie s krme četiri sidra ičekujući da se razdani.
|
30 | Kad su mornari bili naumili uteći iz lađe i počeli sputati čamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra,
|
31 | reče Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se spasiti ne moete!"
|
32 | Nato vojnici presjekoe uad čamca i pustie da padne.
|
33 | Do pred svanuće nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "Četrnaesti je danas dan, reče, to bez jela čekate, nita ne okusivi.
|
34 | Stoga vas molim: zaloite neto jer to je za va spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti."
|
35 | Rekavi to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti.
|
36 | Svi se razvedre te i oni uzmu hrane.
|
37 | A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i est dua.
|
38 | Jednom nasićeni, stanu rasterećivati lađu bacajući ito u more.
|
39 | Kad osvanu, mornari ne prepoznae zemlje; razabrae neki zaljev ravne obale pa odluče, bude li moguće, u nj zavesti lađu.
|
40 | Odrijee sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaču prema vjetru pa udare k obali.
|
41 | Ali naletjee na plićak i nasukae brod: pramac, nasađen, osta nepomičan, a krmu razdirae estina valova.
|
42 | Tada vojnici naumie poubijati sunje da ne bi koji isplivao i pobjegao,
|
43 | ali im satnik, hoteći spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskaču i izađu na kraj,
|
44 | a ostali će, tko na daskama, tko na olupinama lađe. Tako svi ivi i zdravi prispjee na kopno.
|