| Chapter 27 |
1 | Kad je odlučeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske čete, imenom Juliju.
|
2 | Popesmo se na neku adramitsku lađu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.
|
3 | Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom čovječno postupao, dopusti mu poći k prijateljima da se pobrinu za nj.
|
4 | Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni -
|
5 | pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku.
|
6 | Ondje satnik nađe neku aleksandrijsku lađu za Italiju i ukrca nas na nju.
|
7 | Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone
|
8 | pa jedva jedvice ploveći uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja.
|
9 | Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna jer je Post već bio izminuo, opominjaše Pavao:
|
10 | "Ljudi, govorio im je, vidim da će plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote."
|
11 | Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim riječima.
|
12 | A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.
|
13 | Uto duhne blagi južnjak i oni, misleći da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu.
|
14 | Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistočnjak.
|
15 | Zahvati lađu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi.
|
16 | Prolazeći ispod nekog otočića zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti čamac.
|
17 | Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu lađu. Bojeći se pak da se ne nasuču u Sirti, spustiše prvenjaču. Tako ih je nosilo.
|
18 | Budući da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara,
|
19 | a treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu.
|
20 | Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je već propala svaka nada da ćemo se spasiti.
|
21 | Ni jelo se već dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reče: "Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeći ovu nepogodu i štetu.
|
22 | Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša između vas neće stradati, nego samo lađa.
|
23 | Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim
|
24 | te reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.'
|
25 | Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno.
|
26 | Ali treba da se nasučemo na neki otok."
|
27 | Bijaše već četrnaesta noć što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoći naslutiše mornari da im se primiče neka zemlja.
|
28 | Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i nađoše ih petnaest.
|
29 | Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme četiri sidra iščekujući da se razdani.
|
30 | Kad su mornari bili naumili uteći iz lađe i počeli spuštati čamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra,
|
31 | reče Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se spasiti ne možete!"
|
32 | Nato vojnici presjekoše užad čamca i pustiše da padne.
|
33 | Do pred svanuće nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "Četrnaesti je danas dan, reče, što bez jela čekate, ništa ne okusivši.
|
34 | Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti."
|
35 | Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti.
|
36 | Svi se razvedre te i oni uzmu hrane.
|
37 | A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i šest duša.
|
38 | Jednom nasićeni, stanu rasterećivati lađu bacajući žito u more.
|
39 | Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluče, bude li moguće, u nj zavesti lađu.
|
40 | Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaču prema vjetru pa udare k obali.
|
41 | Ali naletješe na plićak i nasukaše brod: pramac, nasađen, osta nepomičan, a krmu razdiraše žestina valova.
|
42 | Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao,
|
43 | ali im satnik, hoteći spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskaču i izađu na kraj,
|
44 | a ostali će, tko na daskama, tko na olupinama lađe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno.
|