| Chapter 8 |
1 | Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim.
|
2 | Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.
|
3 | Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.
|
4 | Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ.
|
5 | Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.
|
6 | Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio.
|
7 | Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.
|
8 | Nasta tako velika radost u onome gradu.
|
9 | Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki.
|
10 | Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika."
|
11 | A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama.
|
12 | Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene.
|
13 | Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala.
|
14 | Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana.
|
15 | Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga.
|
16 | Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.
|
17 | Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
|
18 | Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca
|
19 | govoreći: "Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga."
|
20 | Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći!
|
21 | Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom!
|
22 | Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.
|
23 | Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan."
|
24 | Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!"
|
25 | Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim.
|
26 | Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust."
|
27 | On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom.
|
28 | Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju.
|
29 | Duh reče Filipu: "Pođi i pridruži se tim kolima!"
|
30 | Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: "Razumiješ li što čitaš?"
|
31 | On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.
|
32 | A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta.
|
33 | U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.
|
34 | Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?
|
35 | Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.
|
36 | Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim?"
|
37 | #
|
38 | Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti.
|
39 | A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,
|
40 | a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.
|