Chapter 6

  Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. 

 Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. 

 A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. 

 Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. 

 Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" 

 To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. 

 Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." 

 Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: 

 "Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" 

 Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. 

 Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. 

 A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" 

 Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. 

 Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" 

 Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam. 

 Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru, 

 uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. 

 More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. 

 Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, 

 a on će njima: "Ja sam! Ne bojte se!" 

 Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili. 

 Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. 

 Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. 

 Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. 

 Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Učitelju, kad si ovamo došao?" 

 Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. 

 Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati." 

 Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" 

 Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao." 

 Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? 

 Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim." 

 Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; 

 jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu." 

 Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." 

 Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. 

 No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. 

 Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; 

 jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. 

 A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. 

 Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan." 

 Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba." 

 Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'" 

 Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom! 

 Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 

 Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. 

 Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. 

 Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. 

 Ja sam kruh života. 

 Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. 

 Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. 

 Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." 

 Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" 

 Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! 

 Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 

 Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. 

 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. 

 Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. 

 Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke." 

 To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. 

 Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" 

 A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? 

 A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" 

 "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su." 

 "A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. 

 I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca." 

 Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. 

 Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" 

 Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! 

 I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji." 

 Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao." 

 Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.