| Chapter 20 |
1 | Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i navijetao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starjeinama
|
2 | pa mu dobace: "Reci nam kojom vlaću to čini ili tko ti dade tu vlast?"
|
3 | On odgovori: "Upitat ću i ja vas. Recite mi:
|
4 | krst Ivanov bijae li od Neba ili od ljudi?"
|
5 | A oni smiljahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zato mu ne povjerovaste?'
|
6 | A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok."
|
7 | I odgovore da ne znaju odakle.
|
8 | I Isus reče njima: "Ni ja vama neću kazati kojom vlaću ovo činim."
|
9 | Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme."
|
10 | "Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoe i otposlae praznih ruku.
|
11 | Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoe, izruie i otposlae praznih ruku.
|
12 | Posla i trećega. A oni i njega izranie i izbacie."
|
13 | "Nato reče gospodar vinograda: 'to da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda potovati.'
|
14 | Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: 'Ovo je batinik. Ubijmo ga da batina bude naa.'
|
15 | Izbacie ga iz vinograda i ubie." "to će dakle učiniti s njima gospodar vinograda?
|
16 | Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga sluahu rekoe: "Boe sačuvaj!"
|
17 | A on ih oinu pogledom i reče: "A to ono pie: Kamen to ga odbacie graditelji postade kamen zaglavni?
|
18 | Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga."
|
19 | Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojae naroda. Dobro razumjee da o njima kaza tu prispodobu.
|
20 | Vrebajući na nj, poslae uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.
|
21 | Upitae ga dakle: "Učitelju, znamo da pravo zbori i naučava te nisi pristran, nego po istini uči putu Bojem.
|
22 | Je li nam doputeno dati porez caru ili nije?"
|
23 | Proničući njihovu lukavost, reče im:
|
24 | "Pokaite mi denar." "Čiju ima sliku i natpis?"
|
25 | A oni će: "Carevu." On im reče: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Boje."
|
26 | I ne mogoe ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknue zadivljeni njegovim odgovorom.
|
27 | Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitae ga:
|
28 | "Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imae enu, neka njegov brat uzme tu enu te podigne porod bratu svomu.
|
29 | Bijae tako sedmero braće. Prvi se oeni i umrije bez djece.
|
30 | Drugi uze njegovu enu,
|
31 | onda treći; i tako redom sva sedmorica pomrijee ne ostavivi djece.
|
32 | Naposljetku umrije i ena.
|
33 | Kojemu će dakle od njih ta ena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za enu."
|
34 | Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta ene i udaju.
|
35 | No oni koji se nađoe dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se ene niti udaju.
|
36 | Zaista, ni umrijeti vie ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Boji jer su sinovi uskrsnuća."
|
37 | "A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
|
38 | A nije on Bog mrtvih, nego ivih. Ta svi njemu ive!"
|
39 | Neki pismoznanci primijete: "Učitelju! Dobro si rekao!"
|
40 | I nisu se vie usuđivali upitati ga bilo to.
|
41 | A on im reče: "Kako kau da je Krist sin Davidov?
|
42 | Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna
|
43 | dok ne poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim!'
|
44 | David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"
|
45 | I pred svim narodom reče svojim učenicima:
|
46 | "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama,
|
47 | prodiru kuće udovičke, jo pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to otrija osuda."
|