| Chapter 18 |
1 | Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
|
2 | "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.
|
3 | U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!'
|
4 | No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,
|
5 | jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'"
|
6 | Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac!
|
7 | Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?
|
8 | Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"
|
9 | Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:
|
10 | "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.
|
11 | Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'
|
12 | Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'
|
13 | A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'
|
14 | Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
|
15 | A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili.
|
16 | A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje."
|
17 | "Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući."
|
18 | I upita ga neki uglednik: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?"
|
19 | Reče mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.
|
20 | Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!"
|
21 | A onaj će: "Sve sam to čuvao od mladosti."
|
22 | Čuvši to, Isus mu reče: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."
|
23 | Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.
|
24 | Vidjevši ga, reče Isus: "Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje!
|
25 | Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."
|
26 | Koji su to čuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?"
|
27 | A on će: "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu."
|
28 | Nato reče Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom."
|
29 | Isus će im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,
|
30 | a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni."
|
31 | I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci:
|
32 | doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;
|
33 | i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati."
|
34 | No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.
|
35 | A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.
|
36 | Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.
|
37 | Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi."
|
38 | Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"
|
39 | Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"
|
40 | Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:
|
41 | "Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam."
|
42 | Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila."
|
43 | I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.
|