| Chapter 17 |
1 | I reče svojim učenicima: "Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze;
|
2 | je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih.
|
3 | Čuvajte se!" "Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu.
|
4 | Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'Žao mi je!', oprosti mu."
|
5 | Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!"
|
6 | Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao."
|
7 | "Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?'
|
8 | Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?'
|
9 | Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno?
|
10 | Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"
|
11 | Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje.
|
12 | Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko
|
13 | i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!"
|
14 | Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se.
|
15 | Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas.
|
16 | Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac.
|
17 | Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica?
|
18 | A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?"
|
19 | A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"
|
20 | Upitaju ga farizeji: "Kad će doći kraljevstvo Božje?" Odgovori im: "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo.
|
21 | Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama!"
|
22 | Zatim reče učenicima: "Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti.
|
23 | Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se!
|
24 | Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov.
|
25 | No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci."
|
26 | "I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega:
|
27 | jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi.
|
28 | Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili.
|
29 | A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.
|
30 | Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi."
|
31 | "U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme.
|
32 | I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove!
|
33 | Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati."
|
34 | "Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti.
|
35 | Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti."
|
36 | #
|
37 | Upitaše ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reče: "Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi."
|