Chapter 16

  Govoraše i svojim učenicima: "Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. 

 Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' 

 Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. 

 Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'" 

 "I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' 

 A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' 

 Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'" 

 "I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti." 

 "I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore." 

 "Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. 

 Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? 

 I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?" 

 "Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." 

 Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. 

 On im reče: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom." 

 "Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija. 

 Lakše će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona." 

 "Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub." 

 "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. 

 A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima 

 i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." 

 "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. 

 Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara 

 pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' 

 Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. 

 K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" 

 "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. 

 Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' 

 Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' 

 A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' 

 Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"