| Chapter 16 |
1 | Govorae i svojim učenicima: "Bijae neki bogat čovjek koji je imao upravitelja.
|
2 | Ovaj je bio optuen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'to to čujem o tebi? Poloi račun o svom upravljanju jer vie ne moe biti upravitelj!'
|
3 | Nato upravitelj reče u sebi: 'to da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se.
|
4 | Znam to ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'"
|
5 | "I pozva dunike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguje gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.'
|
6 | A on će mu: 'Uzmi svoju zadunicu, sjedni brzo, napii pedeset.'
|
7 | Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguje?' On odgovori: 'Sto kora penice.' Kae mu: 'Uzmi svoju zadunicu i napii osamdeset.'"
|
8 | "I pohvali gospodar nepotenog upravitelja to snalaljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalaljiviji prema svojima od sinova svjetlosti."
|
9 | "I ja vama kaem: napravite sebi prijatelje od nepotena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne atore."
|
10 | "Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepoten, i u najvećem je nepoten.
|
11 | Ako dakle ne bijaste vjerni u nepotenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti?
|
12 | I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vae dati?"
|
13 | "Nijedan sluga ne moe sluiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu."
|
14 | Sve su to sluali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se.
|
15 | On im reče: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaa. Jer to je ljudima uzvieno, odvratnost je pred Bogom."
|
16 | "Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navjećuje kraljevstvo Boje i svatko se u nj silom probija.
|
17 | Lake će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona."
|
18 | "Tko god otpusti svoju enu pa se oeni drugom, čini preljub. I tko se god oeni otputenom, čini preljub."
|
19 | "Bijae neki bogata. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio.
|
20 | A neki siromah, imenom Lazar, leao je sav u čirevima pred njegovim vratima
|
21 | i prieljkivao nasititi se onim to je padalo s bogataeva stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve."
|
22 | "Kad umrije siromah, odnesoe ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogata te bude pokopan.
|
23 | Tada u tekim mukama u paklu, podie svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara
|
24 | pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i poalji Lazara da umoči vrak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strano mučim u ovom plamenu.'
|
25 | Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za ivota primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tjei, a ti se muči.
|
26 | K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'"
|
27 | "Nato će bogata: 'Molim te onda, oče, poalji Lazara u kuću oca moga.
|
28 | Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.'
|
29 | Kae Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka posluaju!'
|
30 | A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.'
|
31 | Reče mu: 'Ako ne sluaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"
|