| Chapter 6 |
1 | I otiavi odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici.
|
2 | I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi to su ga sluali preneraeni govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?
|
3 | Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i imunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablanjavahu se o njega.
|
4 | A Isus im govorae: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu."
|
5 | I ne mogae ondje učiniti ni jedno čudo, osim to ozdravi nekoliko nemoćnika stavivi ruke na njih.
|
6 | I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao.
|
7 | Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.
|
8 | I zapovjedi im da na put ne nose nita osim tapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,
|
9 | nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
|
10 | I govorae im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande.
|
11 | Ako vas gdje ne prime te vas ne posluaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo."
|
12 | Otiavi, propovijedali su obraćenje,
|
13 | izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
|
14 | Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."
|
15 | A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka."
|
16 | Herod pak na to govorae: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."
|
17 | Herod doista bijae dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, ene brata svoga Filipa, kojom se bio oenio.
|
18 | Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smije imati ene brata svojega!",
|
19 | Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla
|
20 | jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je titio. I kad god bi ga sluao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je sluao.
|
21 | I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikaima, časnicima i prvacima galilejskim.
|
22 | Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaiti od mene to god hoće i dat ću ti!"
|
23 | I zakle joj se: "to god zaite od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva."
|
24 | Ona iziđe pa će svojoj materi: "to da zaitem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!"
|
25 | I odmah urno uđe kralju te zaite: "Hoću da mi odmah dade na pladnju glavu Ivana Krstitelja!"
|
26 | Oalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.
|
27 | Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,
|
28 | donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.
|
29 | Kad za to dočue Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i poloe ga u grob.
|
30 | Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu to su činili i naučavali.
|
31 | I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
|
32 | Otplovie dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.
|
33 | No kad su odlazili, mnogi ih vidjee i prepoznae te se pjeice iz svih gradova strčae onamo i pretekoe ih.
|
34 | Kad iziđe, vidje silan svijet i saali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
|
35 | A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno.
|
36 | Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi to za jelo."
|
37 | No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kau mu: "Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?"
|
38 | A on će im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Poto izvidjee, kau: "Pet, i dvije ribe."
|
39 | I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.
|
40 | I pruie se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
|
41 | On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davae učenicima da poslue ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
|
42 | I jeli su svi i nasitili se.
|
43 | I od ulomaka nakupie dvanaest punih koara, a i od riba.
|
44 | A jelo je pet tisuća mukaraca.
|
45 | On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnotvo.
|
46 | I poto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
|
47 | Uvečer pak lađa bijae posred mora, a on sam na kraju.
|
48 | Vidjevi kako se muče veslajući, jer im bijae protivan vjetar, oko četvrte noćne strae dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići.
|
49 | A oni, vidjevi kako hodi po moru, pomislie da je utvara pa kriknue.
|
50 | Jer svi su ga vidjeli i prestraili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"
|
51 | I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;
|
52 | jo ne shvatie ono o kruhovima, nego im srce bijae stvrdnuto.
|
53 | Poto doplovie na kraj, dođu u Genezaret i pristanu.
|
54 | Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju
|
55 | pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi.
|
56 | I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
|