| Chapter 2 |
1 | Gledajte, preko gora hrli glasnik, on navijeta: "Spasenje!" Svetkuj svoje blagdane, Judo, ispuni svoje zavjete, jer Belijal vie neće prolaziti po tebi, on je sasvim zatrt.
|
2 | Protiv tebe dolazi ruitelj. Postavi strau na bedeme, gledaj na put, opai bedra, saberi sve svoje snage.
|
3 | Da, Jahve će obnoviti vinograd Jakovljev i vinograd Izraelov. Pljačkai ih opljačkali, mladice im potrli.
|
4 | titovi njegovih junaka crvene se, njegovi su ratnici u grimizu; ognjem blista čelik na njihovim bojnim kolima kad krenu u boj; konji im se propinju.
|
5 | Po ulicama bjesne bojna kola, lete preko trgova; na pogled su baklje goruće; kao munje, samo sijevaju.
|
6 | Pozivaju se borci odabrani, bacaju se u rovove, hrle brzo na bedeme, već je zaklon postavljen.
|
7 | Vrata koja gledaju na Rijeku otvaraju se, strava je u palači.
|
8 | Podiu, u izgnanstvo odvode Gospodaricu, robinjice njene cvile, tuguju kao golubice, u prsa se udaraju.
|
9 | Niniva je nabujalo jezero, oni bjee pred vodom njezinom. "Zaustavite se, stanite!" Ali se nitko ne okreće.
|
10 | "Grabite srebro! Grabite zlato!" Blagu kraja nema, obilje dragocjenosti!
|
11 | Pljačkanje, haranje, razaranje! Srce zamire, koljena klecaju, u bedrima drhtavica, svima su lica poblijedjela.
|
12 | Gdje je skrovite lavovima i log lavićima? Kad je lav izlazio, lavica je ostajala i lavovi maliani; plaio ih nitko nije.
|
13 | Lav je grabio za svoje laviće, davio je za svoje lavice; svoje spilje punio je plijenom, svoja skrovita lovinom.
|
14 | "Evo me! Tebi!" - riječ je Jahve nad Vojskama. "Pretvorit ću u dim tvoja bojna kola, mač će poklati tvoje laviće. Istrijebit ću sa zemlje tvoja pljačkanja, i neće se vie čuti povik tvojih glasnika."
|