| Chapter 10 |
1 | Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlačiteljske;
|
2 | koji uskraćuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljačkaju sirote!
|
3 | Što ćete činiti u dan kazne kad izdaleka propast dođe? Kom ćete se za pomoć uteći, gdje ostaviti blago svoje
|
4 | da se ne morate među roblje pognuti, pasti među poklanima? Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.
|
5 | Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje!
|
6 | Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k'o blato na ulici.
|
7 | Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, već u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda.
|
8 | Govoraše: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi?
|
9 | Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask?
|
10 | Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije,
|
11 | kao što učinih sa Samarijom i kumirima njenim, neću li učiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?"
|
12 | I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju.
|
13 | Jer reče: "Učinih snagom svoje ruke i mudrošću svojom, jer sam uman; uklonih međe narodima i blaga njihova opljačkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima.
|
14 | Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kÓupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeće, kljun otvori, zapijuče."
|
15 | Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome siječe? Hoće li se oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da šiba maše onim koji je podiže, il' štap diže onog koji drvo nije;
|
16 | Jahve nad Vojskama poslat će stoga gojaznima njegovim skončanje, slavu će mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje.
|
17 | Svjetlost Izraelova bit će poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji će zapalit' i proždrijeti drač njegov i trnje njegovo u jednome danu.
|
18 | I krasotu njegovih šuma i voćnjaka uništit će od srčike do kore, ona će biti k'o bolesnik što se trne;
|
19 | ostatak stabala šumskih bit će lako izbrojiti - dijete će ih lako popisati.
|
20 | U onaj dan: Ostatak Izraelov i preživjeli iz kuće Jakovljeve neće se više oslanjati na onoga koji ih bije, već će se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova.
|
21 | Ostatak će se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome.
|
22 | Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo će se Ostatak njegov vratiti. Određeno je uništenje, pravda se prelila,
|
23 | Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat će, kako odredi, svu zemlju.
|
24 | Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se Asira kad te šibom tuče, kad štap diže na tebe.
|
25 | Jer, još malo, vrlo malo, i gnjev moj će prestati, moja će ih jarost uništiti."
|
26 | Na nj će Jahve nad Vojskama bičem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i štap će dići nad more k'o na putu egipatskom.
|
27 | U onaj dan: s leđa će ti breme pasti i jaram njegov s vrata će ti nestat'.
|
28 | Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže.
|
29 | Prelaze klance, u Gebi im je noćište; Rama dršće, Gibea Šaulova bježi.
|
30 | Viči iza glasa, Bat Galime! Slušaj ga, Lajšo! Odgovori mu, Anatote!
|
31 | Madmena pobježe, utekoše stanovnici gebimski.
|
32 | Još danas zaustavit će se u Nobu, rukom prijeti gori Kćeri sionske, Brijegu jeruzalemskom.
|
33 | Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreše grane silom strahovitom: najviši su vršci posječeni, ponajviši sniženi.
|
34 | Pod sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon.
|