| Chapter 13 |
1 | U ono vrijeme čitala se narodu knjiga Mojsijeva i ondje se nalo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada ući u zbor Boji,
|
2 | jer nisu sinovima Izraelovima izali u susret s kruhom i vodom, nego su čak najmili protiv njih Bileama da ih prokune, ali je na Bog obratio kletvu u blagoslov.
|
3 | Kad su čuli Zakon, isključili su iz Izraela sve strance.
|
4 | A prije toga svećenik Elijaib, postavljen nad sobama Doma Boga naega, bijae svom rođaku Tobiji
|
5 | uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan, posuđe, desetine ita, vina i ulja, određene za levite, pjevače i vratare, i doprinosi za svećenike.
|
6 | U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine babilonskog kralja Artakserksa otiao kralju; ali poslije nekog vremena izmolio sam u kralja
|
7 | da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo to ga učini Elijaib uredivi Tobiji sobu u predvorjima Doma Bojega.
|
8 | To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namjetaj Tobijina stana
|
9 | i naredih da se sobe očiste, zatim unesoh onamo posuđe Doma Bojega, prinose i tamjan.
|
10 | Doznadoh i to da levitima nisu davali njihovih dijelova i da su se i leviti i pjevači, određeni za slubu, razbjeali svaki u svoje polje.
|
11 | I prekorih odličnike i rekoh: "Zato je zaputen Dom Boji?" Zatim skupih levite i pjevače i vratih ih k njihovim slubama.
|
12 | Tada je sva Judeja donosila u spremita desetinu ita, vina i ulja.
|
13 | Nad spremitima postavio sam svećenika elemju, knjievnika Sadoka i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je dunost bila da dijele svojoj braći.
|
14 | Zato, sjeti se mene, Boe moj: ne prezri mojih pobonih djela koja učinih za Dom Boga svoga i za slubu u njemu.
|
15 | U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove ita, tovarili na magarce vino, grođe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude to u taj dan prodaju ive.
|
16 | A Tirci koji su ivjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i svakovrsnu robu da je prodaju idovima u subotu.
|
17 | Prekorih judejske velikae i rekoh im: "Kakvo to zlo djelo činite i skrnavite dan subotnji?
|
18 | Nisu li tako činili i vai oci te je Bog na doveo svu ovu nesreću na nas i na ovaj grad? A zar vi elite umnaati gnjev protiv Izraela skrnaveći subotu?"
|
19 | I zapovjedih jo da uoči subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotnji.
|
20 | Jednom su ili dvaput trgovci i prodavači svakovrsne robe proveli noć izvan Jeruzalema,
|
21 | ali sam ih upozorio i rekao im: "Zato provodite noć pod zidom? Ako to ponovite, dignut ću na vas ruku!" Od toga vremena nisu vie dolazili u subotu.
|
22 | Zapovjedio sam levitima da se očiste i da dođu čuvati vrata, kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Boe moj, i smiluj mi se po svome velikom milosrđu!
|
23 | Onih sam dana vidio i idove koji se bijahu oenili Adođankama, Amonkama i Moapkama.
|
24 | Polovica njihovih sinova govorila je adodski ili jezikom ovoga ili onoga naroda: vie nisu znali govoriti idovski.
|
25 | Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, čupao im kose i zaklinjao ih Bogom: "Ne dajite svojih kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte ene od njihovih kćeri za svoje sinove, a ni za sebe!
|
26 | Nije li u tome sagrijeio Salomon, kralj Izraelov? Među mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tuđinke navele na grijeh!
|
27 | Treba li sluati kako i vi činite veliko zlo i postajete nevjerni Bogu naemu eneći se tuđinkama?"
|
28 | Jedan od sinova Jojade, sina velikog svećenika Elijaiba, bijae zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe.
|
29 | Spomeni se, Boe moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli svećenitvo i zavjet svećenički i levitski.
|
30 | Tako sam ih očistio od svega tuđega i opet uspostavio slube svećenika i levita dodijelivi svakome njegov posao.
|
31 | Uredio sam i da se nose drva u određene dane i prvine. Sjeti me se, Boe moj, za moje dobro!
|